'Odlazim u Americi u caffe Aroma i jedem ćevapčiće!'

Rade šerbedžija (izvor: internet)

Mostar/Zadar (RTM) - Rade Šerbedžija, 64-godišnji glumac koji je slavu doživio na jugoslavenskom glumištu, a kasnije se dobro snašao i u holivudskoj produkciji, nastupio je u zadarskom klubu Arsenal, piše Jutarnji.

Koje su prednosti života u Los Angelesu, a šta Vam fali od starog života odavde?

- Iako mi u Americi ništa ne fali, fali mi zapravo sve. Odlazim tamo u caffe Aroma gdje su izvrsni ćevapčići i gdje redovito kartam remi sa svojim prijateljima. Tamo se osjećam kao da sam kući.

Je li Vam se teško bilo pomiriti s činjenicom da možda zauvijek ostanete „glumac sa slavenskim naglaskom“?

- To je zapravo sudbina svih glumaca koji dolaze iz Evrope. U prednosti su jedino Englezi, ali samo zato što bolje poznaju engleski jezik. Inače, i oni moraju prilagoditi svoj naglasak. Mladi glumci lakše izgube taj specifični akcent, a mi stariji teže. Nije to toliko loše. Pa u Americi je toliko puno stranaca da i američki glumci često glume strance i iskrivljuju naglasak.

Upravo ste glumili u sedmom nastavku Harryja Pottera, kakvu ste ulogu imali?

- Moja je uloga mala, pojavljujem se u dvije scene. Glumim nekog Austrijanca Gregorovicha. On je dobar čarobnjak koji izrađuje čarobne štapiće i bori se protiv zločestog čarobnjaka. Posao sam odradio u studiju, a premijera filma je negdje u novembru.

S kim ste voljeli raditi?

- Od režisera sa Stanleyjem Cubrickom, Philipom Noiceom i Francescom Rossijem, a od glumaca sa Johnom Torturom s kojim sam radio na filmu „Primirje“. Bilo je lijepo raditii i sa Guyem Ritchijem na filmu „Zdrpi i briši“. Čuo sam da me mladi po tome filmu i prepoznaju, kao Borisa The Bladea, ljigavog ruskog kriminalca. Na prostorima nekadašnje države uživao sam u suradnji sa Ljubišom Ristićem i na predstavama „Oslobođenje Skopja“ i „Braća Karamazovi“.

Šta smatrate svojim najvećim uspjehom?

- Uspjeh je to što sam živ (smijeh). Ostvaren sam čovjek s petero božanstvene djece i dva božanstvena unuka. Iako sam, nažalost, izgubio majku, moj 97-godišnji otac je još živ. Moja familija mi daje snagu i ispunjava me.

Kako ocjenjujete post jugoslavensku filmsku produkciju zadnjih godina i nude li Vam uloge u filmovima na Vašem materinjem jeziku?

- Ne znam puno o ovdašnjim filmovima i zato ne bih davao nikakve ocijene. A kolege me zovu, da. Upravo imam poziv iz Slovenije za dva filma. (RTM.ba/Jutarnji)